Metodom etnološke kartografije pokušala su se interpretirati različita vjerovanja koja su se tijekom tisućljeća vezala uz pojedine vrste drveća. U traženju odgovora na pojedina pitanja korišteni su rezultati do kojih su došle srodne znanstvene discipline, a naročito lingvistika. Izrađeno je pet etnoloških karata od kojih četiri govore o vjerovanjima vezanim uz drveće: koje se drveće smatra sretnim, koje svetim, koje se naročito poštuje, koje raste u sredini sela ili kraj bogomolje, koje se smatra naročito nesretnim, u koje rado udara grom, u koje ne udara grom. Na petoj je karti predočena vjerska i narodnosna struktura nosilaca tih vjerovanja. U nazivima i vjerovanjima o pojedinim vrstama drveća otkriven je indoeuropski, praslavenski i hrvatski jezični i kulturni sloj.