Ova knjiga nastala je kao rezultat terenskoga istraživanja u Sarajevu u sklopu projekta Interkulturalnost i međureligijski dijalog u Sarajevu, provedenoga 2009. godine. Sarajevo je odabrano osim blizine, kao specifično područje u kojem se može istraživati tamošnja interkulturna situacija. Namjera istraživača bila je da u neposrednoj komunikaciji s pripadnicima različitih religijskih tradicija upoznaju njihove zajednice i spremnost za komunikaciju s drugima. Autore je zanimalo kako se razumijevanje drugoga može tematizirati u kontekstu triju različitih kultura u današnjem Sarajevu, pri čemu je težište istraživanja bilo na religiji i umjetnosti – u kolikoj mjeri oni utječu na oblikovanje identiteta njihovih nositelja te kako se ostvaruje njihova međusobna komunikacija. Uzimajući u obzir da interkulturni diskurs razlikuje tri osnovna oblika te komunikacije – diskusiju, dijalog i razgovor, autori su htjeli istražiti koji se od njih prakticira u konkretnoj životnoj situaciji u današnjem Sarajevu. Na početku knjige rad je Snježane Zorić o terenu, interkulturalnosti i međureligijskom dijalogu koji uvodi u tematiku. Prolazeći kroz tijek terena autorica daje uvid u epistemološke, teorijske i metodološke postavke istraživanja, te raspravlja o pojmu terena kako se razumijeva u antropologiji. Tekst koji slijedi (Nora Kuluz, Tereza Kaurinović) na primjeru međureligijskoga pjevačkog zbora razmatra pokušaj međureligijskoga dijaloga u umjetnosti s naglaskom na transformativni i iscjeljujući učinak umjetnosti. Treći je tekst o položaju žene u islamu (Marin Borzić). Pokušaj je raskrinkavanja univerzalnoga dojma o podređenosti žene u islamskom svijetu te pokazivanje kako bosanska, odnosno sarajevska stvarnost to ne pokazuje ili pak potvrđuje. Posljednji tekst (Jadranka Grbić Jakopović) svojevrsni je kontekst navedenima. On iz povijesne i kulturnoantropološke perspektive ukazuje na ulogu i značaj bosanskih franjevaca na život i kulturu Bosne i Hercegovine od druge polovice 18. do početka 20. stoljeća. Autorica je naime pokazala, kako su u namjeri da održe način života primjeren crkvenom nauku izravno utjecali na, s jedne strane održanje nekih tradicijom ustaljenih svakodnevnih običajnih praksi, dok su s druge strane neke od njih, smatrajući ih reliktima poganstva ili importima iz drugih religija, nastojali ukinuti. Ova knjiga je pokušaj razumijevanja življenih iskustava u današnjem Sarajevu s razumijevanjem i uvažavanjem povijesnoga konteksta, a otvara nova pitanja o široj slici interkulturalnosti i međureligijskom dijalogu.