Knjiga je nastala temeljem višegodišnjega etnološkog i kulturnoantropološkog istraživanja nezaposlenosti i neformalne ekonomije, provedenog u jednom (u ovom slučaju nonimiziranom) zagrebačkom stambenom naselju.
U fokusu su mehanizmi bivših radnika (nekada zaposlenih u socijalističkim poduzećima, danas umirovljenika) kojima su se nosili s nezaposlenošću. Pod time se podrazumijevaju napose neformalna ekonomija i obiteljska pomoć u svakodnevici nezaposlenih. Oba aspekta znatno su amortizirala nevolju nezaposlenosti. Polazi se od pretpostavke da su novouspostavljeni ekonomski sustavi, odnosi i potrebe snažno utjecali na individualni i obiteljski život u posljednja dva desetljeća u Hrvatskoj.
No, znamo li kako su se makropromjene i procesi odražavali na život pojedinaca i na obiteljsku svakodnevicu? Kako su brojni (dugotrajno) nezaposleni od devedesetih godina do danas osiguravali svoju materijalnu egzistenciju, kako su se suočavali s krizom, kako su vlastite živote činili smislenima? Na osnovi čega su, u materijalnom i simboličkom smislu, racionalizirali svoje odluke u sadašnjosti i oblikovali projekcije za budućnost?
Projekt City-making: Culture, Space and Identity (Stvaranje grada: prostor, kultura i identitet) u okviru kojega Tihana Rubić istražuje nezaposlene u urbanoj sredini (Zagreb), uključio je autoričine dosadašnje spoznaje i istraživačka iskustva na temi nezaposlenosti, obiteljskih odnosa i tržišta rada, koje autorica nastavlja propitivati i analizirati u okviru projekta kao raznorodne suvremene mehanizme kojima pojedinci i zajednice žive urbanu svakodnevicu.