Knjiga započinje prikazom transformacije vjerovanja iz jugoistočne Europe u one koji noću ustaju iz groba kako bi štetili živima u svjetski općepoznati fenomen vampira kao natprirodnog bića koje napada ljude pijući im krv. Na temelju arhivskih dokumenata opisani su slučajevi vampira na tzv. „turskoj granici”, odnosno kako seljak u ranome novom vijeku u obliku crvene dlakave mješine plaši i napada svoje suseljane te potiče radoznalost stanovnika srednjoeuropskih država za takve stravične pojave na granici s Osmanlijama. Nadalje, autori istražuju vampirski mit na hrvatskom etničkom i povijesnom prostoru. Na osnovi objavljene literature te arhivskog gradiva Upitnica etnološkog atlasa, analiziraju značajke vampira u tradicijskim vjerovanjima: tko i zašto postaje vampir, vrijeme povampirenja, izgled vampira, preobrazbe u životinje, kako vampiri štete ljudima, kako se zaštititi od vampira, pučka vjerovanja kako se prepoznaje vampire te kako spriječiti pretvaranje pokojnika u vampira. Autori problematiziraju vampire kao pojavu koja narušava ustaljeni socijalni poredak te prikazuju krimen iskapanja grobova u kaznenim zakonima, od antičkog Rima do suvremenosti. Nadalje, tematiziraju kako se vampir pomoću književnosti, a potom filma i stripa pretvara u otmjenog nemrtvog plemića, useljenika iz jugoistočnog ili srednjoeuropskog prostora koji žive ljude pretvara u vampire. U jednom od poglavlja vampira promatraju kao metaforu društvenih odnosa, odnosno kritiku klasnog društva. Knjiga završava u recentnom dobu. U 20. stoljeću vampiri su postali sastavni dio popularne kulture. Nalazimo ih u glazbi, reklamama, postaju temelj za stvaranje gothic/dark supkulture. U zadnja dva poglavlja istražuju zašto se vampir promatra kao stranac/useljenik te prikazuju transformacije vampira od seljaka do otmjenog plemića u različitim povijesnim, društvenim i kulturnim kontekstima. Kroz knjigu su prikazani načini kako se tradicija selektira, komercijalizira i izmišlja. Knjiga se temelji na brojnim izvorima: arhivskim (izvještajima, sudskim spisima, ediktima…), raznovrsnom etnografskom gradivu, književnim djelima, filmovima, stripovima, internetskim izvorima. Posebna je pažnja posvećena do sada neobjavljenim arhivskim izvorima − Upitnicama etnološkog atlasa koje autori koriste na metodološki inovativan način. Prikazujući fenomen vampira kroz više od tri stoljeća pomoću smjernica historijske antropologije knjiga otvara nove spoznaje, nadilazi opreke etnologije i povijesti, bliskih i srodnih, a opet različitih znanosti i znanstvenih disciplina. Autori su istražili kada je i gdje nastao pojedini element vampirskog mita kakvog danas poznajemo, odnosno, kako su i u kojem kontekstu vampira oblikovali puk, pisci, scenaristi, marketinški stručnjaci. Ukratko knjigom su se proširila i produbila područja etnoloških i kulturnoantropoloških istraživanja s naglaskom na interdisciplinarnost, inovativnim postupcima u teorijsko-metodološkoj domeni pri korištenju raznovrsnih izvora.