Dr. sc. Manda Svirac, znanstvena suradnica, rođena je u Vođincima/Vinkovci, 1946. g. Gimnaziju je završila u Vinkovcima 1965.g., a 1969. na Francuskoj alijansi u Parizu stekla Višu diplomu modernoga francuskog jezika. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu god. 1976. završila studij etnologije te francuskoga jezika i književnosti gdje je magistrirala 1983. stekavši zvanje magistra znanosti iz područja etnologije a 1997. doktorirala stekavši zvanje doktora humanističkih znanosti, polje etnologija.
Od 1969. do 1971. g. zaposlena je u Ordinarijatu Đakovačke i srijemske biskupije u ulozi referenta za katehizaciju Biskupije, a pozavršetku studija, od 1976. god. neprekidno je bila u stalnom radnomo dnosu na Filozofskom fakultetuu Zagrebu do umirovljenja 2011. godine.
Osim nastavnih obveza, u razdoblju od 1984. do 1986. godine obnašala je dužnost pročelnice Etnološkoga zavoda Filozofskoga fakulteta (danas: Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta, Zagreb).
Područje rada te stručnoga i znanstvenoga interesa je istraživanje izvaneuropskih naroda i kultura, etnokulturna slika svijeta, fenomen darivanja iz vizure etnološke znanosti i kršćanska simbolika u hrvatskoj tradiciji.
Studijskim boravcima i znanstvenom suradnjom, profesionalni put dr. sc. Mande Svirac ima zavidnu međunarodnu dimenziju. U okviru jednomjesečne stipendije Austrijskoga kulturnog instituta iz Zagreba,1980.g. boravila je na studijskom boravku u Beču.
U okviru bilateralne suradnje etnologa iz Krakova i Zagreba, u razdoblju od 1986. do 2007. g., održalaje desetak pozvanih predavanjao hrvatskoj tradicijskoj kulturi na Jagielonskom sveučilištu u Krakovu (Poljska). Više od dvadeset godina vodila je bilateralnu suradnju između etnologa Jagielonskog sveučilišta iz Krakova i Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U okvirusuradnje Odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu organizirala i vodila Skup Mnogostruki identitet. Regionalna, etnička i lokalna identifikacija a o 20. obljetnici dotične suradnje bila je koordinatorica etnološkoga hrvatsko-poljskog znanstvenog skupa Pučka kultura u postsocijalističkom kontekstu također na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2004. godine. Temeljem iste suradnje godine 2008. i 2009. po tjedan dana boravila je u Institutu za etnologiju i kulturnu antropologiju Jagielonskog sveučilišta u Krakovu (v. Međunarodna suradnja s etnolozima Jagelonskog sveučilišta u Krakovu, Studia ethnologica Croatica, vol. 18, 35-42).
Tijekom 1988/1989. boravila je na višednevnom studijskom radu u bibliotekama nekoliko fakulteta i muzeja u Zürichu (Švicarska).
Godine 2009. boravila je na studijskom radu u Biblioteci Teološkoga fakulteta u Lyonu (Francuska), prikupljavši podatkeo hrvatskom teologu i antropologu, dr. sc. Aleksandru Gahsu.
Na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju u Zagrebu predavala je kolegije iz predmeta izvaneuropskih naroda i kultura, od kojih su neki naslijeđeni, ali je neke sama osmislila i uvela u nastavu, čime je doprinijela kvaliteti nastavnoga plana i programa: Narodi i kulture jugoistočne Azije 1983.), seminar pod nazivom Teme iz hrvatske etnologije (1992.), Primijenjena etnologija (1997.), Etnokulturna slika svijeta (1998.), Simbolika kršćanstva u hrvatskoj tradiciji (2008.) kao izborni kolegij za Diplomski studij.
Mentorica je 44 diplomska rada, te predsjednica Stručnoga povjerenstva za jedan magistarski rad (magisterijznanosti).
U tom razdoblju vodila i organizirala nekoliko stručnih ekskurzija u: Sl. Brod, Sisak, u Sloveniju te Bosnu i Hercegovinu, oživjela terensku nastavu za studente u trajanju 5 dana u Hrvatskoj i Poljskoj. Terenski rad sa studentima vodila je u Slavoniji (PodravskiPodgajci, Vođinci, Donji Andrijevci, županjska okolica), okolici Zagreba, Samobora i u Krašiću, u jadranskoj zoni na o. Braču (Brač), u Gornjem makarskom primorju te u Kreševu u BiH.
Sudjelovala je na mnogim međunarodnim skupovima u zemlji i inozemstvu (vidi: Sudjelovanje na domaćim i inozemnim skupovima). Međutim, u svojstvu eksperta (organizatora, konzultanta, suradnika, izlagača i / ili obnašajući vodeće dužnosti) sudjelovala je na više desetaka savjetovanja, sjednica, vijeća, natjecanja i sl. domaćih i inozemnih tribina, smotri folklora (detaljno vidi u: Prilozi,Skupovi).
Suradnik je na više znanstvenoistraživačkih projekata: na projektima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, npr. Združivanje i njihovi pokazatelji, Tematska etnološka istraživanja, Uništena tradicijska kultura zapadne Slavonije, surađivala je sa Zavičajnim muzejom Stjepan Gruber u Županji i vodila projekt Etnografska baština županjske Posavine kao prilog hrvatskom kulturnom identitetu uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a bila je također suradnica na projektu hrvatske kulturne strategije Hrvatska u 21. stoljeću te u nevladinoj udruzi „Družina“ iz Zagreba vodi projekt Iz narodne baštine hrvatskih krajeva.
Organizirala je i vodila više znanstvenih i stručnih skupova, potom seminare i radionice na terenu, okrugle stolove iz tematike obiteljskih zadruga, tradicijskih frizura, tradicijskoga i crkvenoga pjevanja, etničkoga, lokalnog ili regionalnoga identiteta te smotre i folklore, predsjednica Organizacijskoga odbora i koordinatorica programa Međunarodne smotre folklora Susret naroda i kultura (Beli Manastir, Babina Greda, Štitar, Sikirevci) te u razdoblju od 1988. do 1990.g. umjetnički voditelj Međunarodne smotre folklora u Zagrebu. Do 2011. predsjednica je Znanstvenoga vijeća Međunarodne unije folklornih skupina –IGFsa sjedištem u Francuskoj, predsjednica «Družine» – čuvara tradicije hrvatskih obiteljskih zadruga (nevladine udruge, Zagreb).
U domeni popularizacije znanosti, kroz suradnju s medijima, napisala je više scenarija koji su, između ostaloga, upotrijebljeni u izradi emisija za Hrvatsku televiziju (npr. za Naučno-popularnu seriju Voda život daje, sliv Save 1983.g., potom za scensku prezentaciju i revije: o tradicijskom odijevanju Slavonije; scenarij za reviju narodnih nošnji (u okviru međunarodnih manifestacija Univerzijada u Zagrebu 1987. i Pjesma Eurovizije 1990.), za Znanstveno-obrazovni program o božićnim običajima u Slavoniji Na Badnjak u Vođincima (1998.), Ususret Božiću, nadalje o uskrsnim običajima u zagrebačkoj Posavini Od Cvjetnice do Vuzma u Bukevju (2006., 2007.). Na Radio Marija Zagreb Urednica i voditeljica dvije jednosatne emisije Blažena Djevica Marija u hrvatskim običajima i pučkoj pobožnosti i Marija u hrvatskim božićnim običajima (2013.).
Osim znanstvenih i stručnih iradova koji broje više od 100 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima, objavila je tri knjige: Darivanje kruhom u običajima Hrvata(1998.), Nakon susreta s pastirima. Pastiri u hrvatskim obiteljskim zadrugama (2002.) te u koautorstvu s Josipom Plavšićem Vođinci – Vrijeme, ljudi, događaji (2009.) (detaljno vidi: Popis radova), napisala je i objavila više desetaka stručno-popularnih radova, tridesetak recenzija i osvrta na različite znanstvene i stručne publikacije (knjige, članke), nekoliko predgovora knjigama. Nadalje, kao autorica i / ili suradnica napisala je tekstove i uredila više muzejsko-izložbenih kataloga, sedam prijevoda stručnih tekstova (s francuskoga jezika), sačinila je jednu bibliografiju radova.
Bila je više puta gost-urednik, glavni urednik ili član uredništva znanstvenih i stručnih časopisa.
Član je Hrvatskoga etnološkog društva, Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika i Mariološkoga instituta Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Počasna je predsjednica KUD-a Napredak Podravski Podgajci.
U dva mandata bila je dopredsjednica te predsjednica Znanstvenoga vijeća Međunarodne unije folklornih skupina – IGF (sa sjedištem u Francuskoj).
Za svoj rad 2008. godine nagrađena je Oskarom za međunarodni folklor, a priznanje je primila u Italiji. Za posebne zasluge i kao priznanje udruzi „Družina“, primila je zastavu identiteta Međunarodne unije folklornih skupina 2011.g.

Sudjelovanje na domaćim i inozemim skupovima:

1978. POLJSKA (Varšava)
1979. MAKEDONIJA (Ohrid)
1982. HRVATSKA (Varaždin)
1986. POLJSKA (Krakov)
1987. MAĐARSKA (Székesfehérvár)
1988. HRVATSKA (Zagreb)
SRBIJA (Beograd)
1988. TURSKA (Antalia)
1989. HRVATSKA (Đakovo)
HRVATSKA (Zagreb
1991. PORTUGAL (Lisabon)
1993. HRVATSKA (Osijek)
POLJSKA (Krakov)
1994. HRVATSKA (Zagreb)
1995. HRVATSKA( Zagreb
1996. HRVATSKA (Gradac-Zaostrog)
MAĐARSKA (Budimpešta)
1998. HRVATSKA (Đakovo)
1999. HRVATSKA (Topusko, Osijek, Zagreb, Opatija)
ITALIJA (Palermo)
2000. ITALIJA (Castrovillari)
2000. HRVATSKA (Zagreb, Opatija)
2001. LATVIJA (Riga)
2002. HRVATSKA (Rovinj, Zadar, Dubrovnik)
2003. HRVATSKA (Opatija, Kumrovec)
2004. HRVATSKA (Motovun, Opatija, Zagreb)
2004. POLJSKA (Świętokrzyski Park Narodowy)
2005. HRVATSKA (Zagreb)
2006. HRVATSKA (Varaždin, Zagreb)
POLJSKA (Zubrzyca Górna)
POLJSKA (Krakov)
2007. ČEŠKA (UherskeHradište)
PORTUGAL (Espinho/Porto)
2008. ITALIJA (SanSevero)
FRANCUSKA (Lurd)
ČEŠKA (Hodonin/Brno)
BOSNA I HERCEGOVINA (Sarajevo i Kreševo)
2009. POLJSKA (Krakov)
2010. HRVATSKA (Oštarije, Sisak, Zagreb)
ČEŠKA (Nový Jičín)
BOSNA I HERCEGOVINA (Mostar)
2011. ČEŠKA(UherskeHradište)
RUMUNJSKA (Bistriţa)
RUSIJA (Chelyabinsk/Ural)
2012. HRVATSKA (Samobor, Zagreb)
2014. ŠPANJOLSKA (Sevilla)
2014. HRVATSKA (Vinkovci-Vukovar)
2014. BiH (Kreševo)
2015. HRVATSKA (Samobor)
HRVATSKA (Otok)
HRVATSKA (Sisak)
2016. HRVATSKA (Zagreb)
PORTUGAL (Fatima)

O Mandi Svirac
2011. – SVIRAC MANDA u: Who is who u Hrvatskoj, Glavno djelo, I. Izdanje 2011. Biografska enciklopedija s oko 3.000 standardnih kratkih životopisa (djelomično s fotografijom) hrvatskih ličnosti od međunarodne, nacionalne i regionalne važnosti. Hübners Who is who, Züg, Schweiz, 747-748.