Na primjeru hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj, autorica odgovara na pitanje što je to etnički identitet i kakav je put njegova učenja, stvaranja i izražavanja te kakva je uloga materinskoga jezika kao faktora etničkoga identiteta u tom procesu. Na temelju uvida u literaturu koja zadire u nekoliko znanstvenih disciplina, autorica nudi definicije osnovnih pojmova. Temeljito se bavi identitetom kroz osjećaj pripadnosti, te etničkim, kulturnim i mnogostrukim identitetom. Dalja razmatranja vezana su uz jezik kao element etničkoga identiteta, tumači se pojam manjine, manjinskog jezika, jezične zajednice i materinskoga jezika, jezika u kontaktu i bilingvizma te stabilne i nestabilne dvojezičnosti. Napokon, autorica se dotiče kulturne krize kao krize identiteta, institucionalnim okvirima za rješenje etničko-jezične baze identiteta, kulturom dvojezičnosti, standardnim jezikom i dijalektom. Prikazala je povijesne okolnosti hrvatske dijaspore u 15. i 16. stoljeću, koja je između ostaloga rezultirala pojavom hrvatske nacionalne manjine (i) u Mađarskoj. Povijesna znanja o tome ocrtavaju kontekst središnjem fenomenu ovoga rada. U nastavku, kombinacijom istraživačkih metoda i usporedbom informacija iz različitih izvora, autorica je utvrdila razinu etničkoga identiteta pripadnika hrvatske manjine, utvrdivši pri tome pojavu mnogostrukoga identteta. Ukazala je na trend stalnoga opadanja komunikacijske funkcije hrvatskoga materinskog jezika, ali i važnu činjenicu da zamjena jezika ne znači nužno gubljenje etničkoga identiteta.